Već je decembar! Nisam, čini mi se ni skinula japanke, djeca ponešena euforijom Coca Cola reklame, uličnim i dekoracijama shopping mall/ova, insistiraju da se kiti jelka. Polako, tek je oktobar, pardon novembar, imamo kad. Srećom, jedna sam od onih koja neizmjerno voli novogodišnje praznike i koja im se raduje kao malo djete. Podsjete na neka lijepa vremena, novogodišnje trpeze, okupljanja prijatelja i porodice, kićenja jelke i maminog glasa iz kuhinje...“malo ti je kriva ide ti opet u lijevo“, ruske salate i božićnog koncerta u podne. Eh, taj Straus i čarobni štapić Zubin Mehte. Onako u pidžami, krajnje očarana, plešem halama bečkih dvorana, pogledam u jelku, pa opet zatvorim oči, dok Radacki marš otkucava mojim srcem a miris Brankinih sarmi pulsira nozdrvama. Dragi ljudi, kakava je to magija, kakva je to simfonija sreće! Što ima ljepše od toplog doma, osjećaja pripadanosti, ljubavi. Sjećam se, prodavnice su bile zatvorene pa se prvog mjesio hljeb, praznici su se čekali u krugu porodice.
I tako je bilo nekad. A onda je nestalo čarolije. Ili je ovo neko novo, čarobno vrijeme, pa se ja baš ne snalazim najbolje u njemu. Dekoracije smo preselili na trgove, okitili smo shopping mall/ove svojim emocijama i prisustvom, porodične prazične večere gotovim jelima iz marketa, pekara i picerija. Dom je mjesto u kome se prespava, u kom se malo razgovara, daleki smo jedni drugima, daleki sebi samima. Nemamo vremena. Nemamo kad. Uhvatiti se za glavu, moramo što brže, što više, što napornije raditi i raditi, da stvorimo, da obezbijedimo, da preživimo.
Ali jedna stvar se godinama ne mjenja - Novogodišnje rezolucije. Sve te naše silne želje, volje i htijenja, pokušaji, ambicije koje se dvanest mjeseci akumuliraju , čekajući baš ono preklapanje kazaljki koje će donijeti promjenu; radnog mjesta, partnera, prijatelja, okruženja. Djece koja će učiti bolje, porodičnih odnosa koji će se unaprijedit! Sve ćemo strpati u jednu sekundu! Jer nemamo kad, jel* , baviti se time, tričavih 365 dana! Mi, realno nemamo vremena! Silna je to energija, morate priznati i baš je opterećujuća za dvije male, mršave kazaljke.
U svim tim velikim i malim željama, kao da zaboravimo napomenuti - bilo lijepo da Deda Mraz pored svih tih materijalnih stvari, donese nama nas. Kad već nemamo vremena baviti se sobom, kad nemamo toliko svijesti, koja nam je nažalost rođenjem dana, neka nam neko drugi pokloni ono što već imamo a ne umijemo cijeniti. 365 dana! Pa onako u šarenom papiru, sa velikom mašnom, sjednemo ispod jelke i otvorimo dio po dio . Preispitamo sve što smo uradili, preuzmemo odgovornost, oprostimo sebi i drugima, odbacimo strahove, sačuvamo optimizam, i raspodijelimo se lijepo na svaki dan, svaki mjesec, da nas bude dovoljno da nas ne fali. Prijateljima, roditeljima, djeci, karijeri, svemu onome što volimo raditi i što nas čini sretnim.
Udahnemo duboko, popustimo gas, stisnmo kočnicu. Jer ima vremna. Zanemarite glavu, sa njom samo neki problemi. Uvijek projektuje strahove i najružnije scenarije. Poslušajte praporce srca. Ne decembrom. Odzvanjaju tokom cijele godine. Srce uvijek ima odgovor na sva sva vaša pitanja, na sve nedoumice. Neka vaš dom bude okićen 365 dana. Smijehom, razgovorima, bajkama za laku noć, mirisima domaćih kolača, grajom prijatelja i djece. Neka se vaše želje, preklapaju sa željama vaših najdražih, svakog dana, svake ponoći. Nazdravljajte uz šampanjac, svakom novom danu koji vam je dat kao blagoslov, da počnete iz početka, da kreirate čuda, da radite i budete uz one koje volite. Mnogi znate, nemaju tu priliku. Poklanjajte, nesebično darujete svoju djecu , pažnjom , ljubavlju , vremenom. Oni I ne traže ništa drugo od vas, samo su naučeni da ljubav artikulišu materijalnim stvarima. Obratite pažnju na svog partnera, na sve one niti koje su vas povezivale, koje ste vremenom zapetljali, pokidali žureći ko zna za čime. Usporite , dišite i volite. Neizmjerno volite. A čuda se dešavaju, samo ako istinski vjerujete u njih. Ako volite i vjerujete u sebe.
Sretna Nova Godina, sretan Božić…I neka čarolija počne…ho ho ho
Teks objavljen u : Ljepoti i zdravlje/decembar 2018.
I tako je bilo nekad. A onda je nestalo čarolije. Ili je ovo neko novo, čarobno vrijeme, pa se ja baš ne snalazim najbolje u njemu. Dekoracije smo preselili na trgove, okitili smo shopping mall/ove svojim emocijama i prisustvom, porodične prazične večere gotovim jelima iz marketa, pekara i picerija. Dom je mjesto u kome se prespava, u kom se malo razgovara, daleki smo jedni drugima, daleki sebi samima. Nemamo vremena. Nemamo kad. Uhvatiti se za glavu, moramo što brže, što više, što napornije raditi i raditi, da stvorimo, da obezbijedimo, da preživimo.
Ali jedna stvar se godinama ne mjenja - Novogodišnje rezolucije. Sve te naše silne želje, volje i htijenja, pokušaji, ambicije koje se dvanest mjeseci akumuliraju , čekajući baš ono preklapanje kazaljki koje će donijeti promjenu; radnog mjesta, partnera, prijatelja, okruženja. Djece koja će učiti bolje, porodičnih odnosa koji će se unaprijedit! Sve ćemo strpati u jednu sekundu! Jer nemamo kad, jel* , baviti se time, tričavih 365 dana! Mi, realno nemamo vremena! Silna je to energija, morate priznati i baš je opterećujuća za dvije male, mršave kazaljke.
U svim tim velikim i malim željama, kao da zaboravimo napomenuti - bilo lijepo da Deda Mraz pored svih tih materijalnih stvari, donese nama nas. Kad već nemamo vremena baviti se sobom, kad nemamo toliko svijesti, koja nam je nažalost rođenjem dana, neka nam neko drugi pokloni ono što već imamo a ne umijemo cijeniti. 365 dana! Pa onako u šarenom papiru, sa velikom mašnom, sjednemo ispod jelke i otvorimo dio po dio . Preispitamo sve što smo uradili, preuzmemo odgovornost, oprostimo sebi i drugima, odbacimo strahove, sačuvamo optimizam, i raspodijelimo se lijepo na svaki dan, svaki mjesec, da nas bude dovoljno da nas ne fali. Prijateljima, roditeljima, djeci, karijeri, svemu onome što volimo raditi i što nas čini sretnim.
Udahnemo duboko, popustimo gas, stisnmo kočnicu. Jer ima vremna. Zanemarite glavu, sa njom samo neki problemi. Uvijek projektuje strahove i najružnije scenarije. Poslušajte praporce srca. Ne decembrom. Odzvanjaju tokom cijele godine. Srce uvijek ima odgovor na sva sva vaša pitanja, na sve nedoumice. Neka vaš dom bude okićen 365 dana. Smijehom, razgovorima, bajkama za laku noć, mirisima domaćih kolača, grajom prijatelja i djece. Neka se vaše želje, preklapaju sa željama vaših najdražih, svakog dana, svake ponoći. Nazdravljajte uz šampanjac, svakom novom danu koji vam je dat kao blagoslov, da počnete iz početka, da kreirate čuda, da radite i budete uz one koje volite. Mnogi znate, nemaju tu priliku. Poklanjajte, nesebično darujete svoju djecu , pažnjom , ljubavlju , vremenom. Oni I ne traže ništa drugo od vas, samo su naučeni da ljubav artikulišu materijalnim stvarima. Obratite pažnju na svog partnera, na sve one niti koje su vas povezivale, koje ste vremenom zapetljali, pokidali žureći ko zna za čime. Usporite , dišite i volite. Neizmjerno volite. A čuda se dešavaju, samo ako istinski vjerujete u njih. Ako volite i vjerujete u sebe.
Sretna Nova Godina, sretan Božić…I neka čarolija počne…ho ho ho
Teks objavljen u : Ljepoti i zdravlje/decembar 2018.
Comments
Post a Comment