Aj na kafu

        Nikada nisam voljela nonšalantnost  koju ljudi sebi dozvole u smislu uzurpacije tuđeg prostora. Koliko god mnogi imali stav da je to jedan pozitivan obrazac ponašanja, koji karakteriše opuštenu, slobodnu osobu - od djetinjstva imam rezervu prema tome. Na primjer,  nenajavljeni gosti, gosti koji sami ustaju po čašu vode, ulaze u sobe, idu za tobom u kuhinju, do “hard core profila”  koji otvaraju poklopce od teća, frižider, jer se oni tako osjećaju - kao kod svoje kuće.

Moš  mislit`...

Hajde da ti objasnim nešto... nisi kod svoje kuće. Moja zona je moj prostor. Ti si gost. Posjetilac. Jer nam je lijepo da dijelimo prostor, vrijeme! Ne svaki, već određeni prostor, u kome te dočekam i ponudim da sjedneš.

Dijelimo  u vrijeme kad je mene volja. I tebe volja - tu moramo biti saglasni. Ne možeš bez najave doći... Jer ne znaš sa kojim demonima se trenutno borim. Ne znaš da, recimo, ne spavam tri noći, da sam u PMS-u, da nisam dobar domaćin ni svojoj glavi, svojim mislima i da nemam snage pričati , slušati...jer te ne čujem. Nije fer. Ja sam OK i ti si OK, volim te - samo se najavi. Dozvoli mi da budem tu za tebe, kako treba i kako valja... samo daj da prvo sredim i posložim sebe.

Fer plej.

Nema to veze sa čangrizavošću. Mada su mi objašnjavali da je to falinka mog karaktera. Ja vjerujem, iskreno  vjerujem, da je to pitanje integriteta.  Animalni poriv da se zaštiti svoja teritorija. Moja - ne tvoja, ne naša. Moja. I donekle, načina vaspitanja. tvog i mog.

Da ti kažem još nešto o sebi.

Prezirem glumatanja, društveno prihvaćene obrasce i definicije dobrog domaćina. Valja se, mora se, red je... Ne mora se ništa. Posebno ako ti je mozak pod atakom, srce treba samo samog sebe, duša traži smiraj- ne smije se!

Ne smije se ne voljeti sebe, da bi nekom drugom ispunili moment!

Lažno je i nema veze sa ljubavlju. Čista folirancija tradicionalno naslijeđenih  za`ebancija( jer ne znam kako da definišem ovu iskonsku prevaru u odnosima ljudi)
Najpametniji od pametnih je rekao - Noli turbare circulos meos. Ove u glavi i ne možes - tu se snalazim solidno.

Ali za ovaj fizički prostor - hajde da se dogovorimo.

Pozovi me i ja ću ti reći da – “ajde, stavljam kafu, jedva čekam da dođeš”. Pozovi me i ja ću ti reći “ nemoj sada, pozvat ću te da je na miru popijemo” . Samo me pozovi i nema grke. Ili ako piješ čaj, rado ću ti ga skuvati.